"Ono što je od Boga, to slušajte! I Bogu se vraćajte! Kad čujete ono što donosim, poučite se tome! Potom sve na tenane razlučite, pa onda to kao dio cjeline motrite. Najposlije to ponudite onima koji za tim tragaju,i ne ograničujte to! Milost je to koja vas objavljuje;stoga je širite." Uzdam se da će me Bog učiniti jednim od onih koji su po-mognuti i koji pomoć primaju, od onih koji su zaštićeni čistim Zakonom Muhammedovim a.s., koji prihvaća da bude zaštićen njime i koji njime jest zaštićen. Neka nas Bog okupi oko Sebe onako kako nas je učinio da budemo Njegova družina (na Zemlji). |
ponedjeljak, 21. studenoga 2011.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Gdje je bol,bit će i lijeka.
OdgovoriIzbrišiGdje je siromaštvo,bit će i bogastva.
Gdje su pitanja,bit će i odgovora.
Ne brini, vjeruj!
Tumačenje značenja mudrosti i lijepog savjeta...
"Savjetom se možemo okoristiti ako ispunimo tri uvjeta: Kada osjetimo veliku potrebu za tim, kada ne budemo gledali na mahane onoga ko nam daje savjet i kada budemo svjesni da postoji Allahovo obećanje, a i Njegova prijetnja-kazna”.
Pod riječju "iza (savjet)" podrazumjevamo dvije stvari: naređenje i zabrane koji se baziraju na poticajima i zastrašivanjima, ili pak sami potiču na dobro i zastrašuju od ružnog. Stoga onaj ko se obraća Allahu i ko Ga se prisjeća mora činiti ono što je naređeno i kloniti se zabranjenog, dok onaj koji je nemaran mora slušati poticaje i prijetnje, a osoba koja ne prihvata ništa od toga s njom se mora raspravljati na najljepši način.
Sva tri navedena svojstva o tri navedene vrste ljudi spomenuta su u sljedećem ajetu:
“ Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!”(Prevod značenja, En-Nahl, 125)
Mudrost u ajetu navedena je uopćeno i nije ograničena i uvjetovana riječju lijepa, jer svaka je mudrost lijepa, tj. to je njena stalna karakteristika. Međutim, savjet je uvjetovan da bude lijep, jer svaki savjet i nije lijep. Također i rasprava, možemo je manifestirati na lijep, a i na ružan način. Stoga osoba s kojom se raspravljamo može poprimiti naše karakteristike, kao što je grubost, nježnost, mrzovolja i blagost. Zato se naređuje da se s takvom osobom ophodimo na najljepši način.
Rekli smo da mahane i slabosti predavača ne trebamo gledati, jer kada bi time bili obuzeti, ne bismo se okoristili njegovim vazom. Ljudska duša je takva da se nece okoristiti riječima onoga ko se ne ponaša shodno svome znanju niti se koristi njime. Smatraju da je to isto kao kada bi doktor propisao određeni lijek drugom čovjeku, a i sam doktor boluje od iste bolesti, međutim on se na tu bolest ne osvrce niti joj pridaje pažnju.
Neki od dobrih predhodnika kazali su:
“Ako želiš da ljudi ispoštuju tvoja naređenja ili se klone onoga što im zabranjuješ, moraš, kada narediš, biti prvi koji će to ispoštovati i ispuniti. Isto tako ako nešto zabraniš, budi prvi koji će se toga kloniti”.