U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Pruzam ti ruku iznova, u prijateljski stisak. Rukovanje je pecat nasem prijateljstvu, a prica je knjiga sto nas je sastavila.
Vjetrovi sto su se davno smirili, puhnuse opet veceras...Govorim ti o vjetrovima sto su davno zatrli tragove hidzre. Te vjetrove je smirilo vrijeme, ali izmoreni koraci prvih pravovjernih ostavili su tragove cijem trajanju ne treba brinuti. Vjetrovi, rekoh.
Donijeli su mi miris tragova hidzre. Kako mi samo njezno zvuci biti "Sehid ljubavi". Prvi pravovjerni uz voljenog Resula, s.a.v.s., nisu selili radi sebe. Selili su svojoj Ljubavi! Sva njihova zrtva je bila svjedocanstvo Ljubavi, odanosti Svevisnjem! Zato ih nazvah "sehidi Ljubavi".
Sta mi govori miris njihovih tragova, sto ga donijese davno upokojeni pustinjski vjetrovi?
Upravo ovih dana, u susret datumu hidzre, prvi pravovjerni, r.a., zivjeli su najteza iskusenja. Kufr je prijetio da utrne plam ljubavi prema Stvoritelju. Ostavili su sve, odselili tamo gdje ce njihova ljubav prema Njemu prezivjeti. Dana kao ovih, trpjeli su sve muke, i hidzrom zrtvovali sve sto su imali za jedno - svoj din.
Sjecajuci se njih, prateci te vremesne tragove u pustinji, dozvah se sebi. Sta ja imam ostaviti, i cemu hidzru uciniti? Srce je sultan mog bica, ono nosi emanet izbora, te se njemu okrenuh...
Odlucih uciniti hidzru od svog srca, od zla na koje me hoce navesti slabosti njegove. Hidzru cinim od zla srca. Putovat cu, makar koraka ne napravio, ka Ljubavi kojoj krenuse vlasnici tragova, cije su mi mirise donijeli upokojeni vjetrovi sjecanja...
"...a muhadzir je onaj sto napusti ono sto mu Allaha zabranjuje".
"Gospodaru moj, Tvom rahmetu hidzru cinim, daj mi snage da napustim slabosti srca svog".
Nema komentara:
Objavi komentar