ponedjeljak, 4. ožujka 2013.

Hikaja o praštanju

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku:
“Danas me je moj prijatelj udario!”

Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen:
“Danas me je moj prijatelj spasio!”

Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita:
“Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?”

Prijatelj mu odgovori:
“Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”

„Ko suzbije bijes a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom.“

Sezdesest godina braka nijedno od njih nije krilo nista od svog bracnog partnera, bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo, medju njima nije bilo tajni.
Ali supruga (sada vec starica) je cuvala sanduk na ormaru i upozoravajuci vise puta muza da ga ne otvara i ne pita sta je u njemu. Muz je postovao njenu zelju pa tako nije ni pokusavao saznati sta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je zena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojeni.

Tuzan i nesretan muz poceo je razmisljati kako ce ostati udovac i pocevsi razgledati stvari svoje zene koje je naumio sacuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk, uzeo ga je i odnio do kreveta na kojem je lezala njegova bolesna zena, koja se ugledavsi sanduk osmjehnula, rekla je uplakanih ociju, gledajuci svog voljenog muza, kojeg ce uskoro napustiti:" Sad ga mozes otvoriti"!
Otvorio je muz sanduk i nasao u njemu dvije lutke od platna, igle za sivenje i 25000 dolara, upitao je:"Zasto si cuvala ove stvari u sanduku"?

Odgovorila mu je sapcuci:"Kad sam se udala rekla mi je nena da je tajna dobrog i uspjesnog braka ostavljanje svadje i prepirke... i nasavjetovala me je da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sasijem lutku."

Ovdje je skoro zaplakao pomislivsi:" Samo dvije lutke??? Znaci za sezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!"
I iako je bio tuzan zato sto mu je zena lezala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim jer je nije naljutio osim dva puta....

"Dobro", rekao je, "saznali smo tajnu lutki," a sta je sa 25 hiljada dolara?" 

Odgovorila mu je, sakrivajuci svoje suze da ga nebi jos vise rastuzila:" Ovo je suma koju sam skupila prodavajuci lutke"!!!

Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko suzbije bijes a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom.“
Da me zanima,sve što o meni kažu ja bih odavno bila mimoza...osjetljiva i na najmanji dašak vjetra. Ali Dunjalučki vjetrovi su suviše jaki i suviše hladni da bi čovjek gubio snagu na nevažne stvari... Sačuvaj svoje suze za govor sa Tvojim Gospodarom...za one koji vrijede i koji su dio tebe! Sačuvaj svoj osmijeh za onoga koji će ga razumijeti! Sačuvaj svoje savjete za one koji će ih umjeti cjeniti! I....ne brini se kakva si u očima drugih već kakva su tvoja djela kod Allaha i kako se ti osjećaš...