subota, 12. studenoga 2011.

Naslov nedostaje...?




U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Bitke traju, skoncavaju se u krvi ili viorenju zastava, tisini primirja, pa opet buknu... Front borbe sa samim sobom, dug je koliko i saznanje o dobru i zlu.

Tezak je neprijatelj sopstvena dusa. Previse cesto trazi opravdanja da je zlo u nama nepromjenjivo. Koliko joj puta povjerujemo...
Mahane duse se shvate kao nesto sto ne vredi napadati. Nesto neoborivo. Onda vrijedni psiholozi, uzgajatelji najljepsih definicija, vecinu nas ocijene kao trajne invalide, za borbu sa sopstvenim zlom nesposobne! 
Oni ne shvataju da je dusa covjeka bijela, cista poput netaknuta snijega. Dusa je bijela, a sto je bijelo sklono je da se brzo zaprlja. "Doista je dusa sklona zlu" , rijeci su Zulejhe sto ih Kur`an prenese. 
Ako je bijelo platno sklono lakom prljanju, ne znaci da je necisto, vec da cistoti njegovoj treba naglasena paznja. Takva nam je dusa...Allah je stvori, prepusti nama, pouci nas da se lako prlja, lako cisti, obracanjem Njemu.
A tamo, jednom, ispod pjescanih arkada marljiv tragalac neki, skide paucinu sa stihova:
" Zamajah se mahanama srca svoga,
Zaboravih svu dobrotu Vjecitoga " 

Gospodaru moj, milost Tvoja je utociste od kazne Tvoje, podari mi dusi pokornost a razumu svjetlo!


Iz plitkog sna u dubinu smisla




U ime Allaha, Milostvog, Samilosnog!



Iz samog plicaka jutrosnjeg sna, na kopno stvarnosti ispliva jedno razmisljanje. 
Kapi vremena besomucno ispunjaju testiju ovog, dunjaluckog vremena, i kad covjek ne spozna nuznost priznanja Stvoritelja kao jedinog smisla, onda da je testija koliko kapi, a izvora koliko testija, ne bi bilo dovoljno vakta da taj isti covjek okusi ljepotu budjenja iz sna uz rijeci:"Hvala Allahu koji me je ozivio kao muslimana."
Osjecamo u sebi, a u drugima vidimo, da se covjek cesto prisjeca onoga sto ga je ucinilo boljim. Prisjeca se trenutaka koji su mu "promijenili zivot." Cujemo to u mnogim pricama onih koji su na islam presli.
Rijeci jednog nemuslimana, skoro savrseno se uklapaju u koncept "podsjecanja na stvari koje mijenjaju zivot."
Naime, Cehov je rekao:"Nama ljudima, ako zelimo da postanemo bolji, treba pokazivati kakvi smo i sta je to sto nas takvima cini ." 
Muslimanu nije tesko ukazati kakav je. On i sam vidi koliko dobra ima u njemu od kad ga je vjera promijenila. Cesce ga valja podsjecati na ono sto ga je promijenilo. Ovdje lezi smisao "podsjecanja" u vjeri. Podsjecanja vjernika na ono sto vec znaju. "A ti podsjecaj, podsjecanje ce doista vjernicima koristiti."
Koliko smo puta svoji savjetnici? Koliko puta poredimo svoja jutra kada osvanemo kao vjernici, sa jutrima kada nijesmo znali ko nas ozivi iz sna nakon sto je sve sto nas cini covjekom, osim tijela bilo mrtvo?
Vjernikovo jutro je pun osjecaj zivota, jer je ziv islamom. Od te spoznaje, svaka kap vremena je svjedok prolaznosti puta ka vjecnosti. Jos jedan razlog vise da se cesce prisjecamo trenutka koji nam je zivot ucinio boljim. Trenutak sehadeta je najveca blagodat u Kosmosu!

Allahu moj, sacuvaj nas kolebanja, odvrati nas od povratka u ono sto Ti ne volis!


و لباس التقوي ذلك خير




U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

U fitretu se rodis. Grijehe ne poznajes. Izadjes iz baste fiitreta, (vjere prirodne) punoljetstvom. Otvaras vrata odgovornosti, nazires granice dobra i zla. Tad prasina grijeha pocinje padati po dusi ti , koliko juce fitretskoj. Neprijatno postaje, u dusi tijesno bez one cistote. Koza je komotno disala bez prasine grijeha. Onda glas delila sa dzennetskih vrata nauci kako se tewbom prasina grijeha spira.

Ciscenje prija, vraca osjecaj fitretskog. No jos se ne osusis od pranja, a pritisne te razocarenje - prasina grijeha nastavlja padati. I pitas se:"Sta ako..? Sopstveno pitanje prekidas strahom. "Sta ako u zivotu ne imadnem snage cistiti se dovoljno? Hocu li zauvijek izgubiti ukus fitreta"?
Upitas li mudraca reci ce ti da ces cistiji biti ako se od prljavstine zaklonis, nego ako se svakog dana peres. Potrazices zaklon, ogrtac koji od grijeha cuva. I neces daleko tragati ,ako put tvoj bude pravi. U Kur`anskim rijecima naci ces svoj ogrtac:"A odjeca bogobojaznosti je bolja."
Ogrnuvsi dusu bogobojaznoscu, grijesi po njoj nece padati. Ogrtac bogobojaznosti se tka u basti fitreta, gdje ga nose oni sto se stide da Allahu nepokorni budu...

"Allahu moj, nahrani nas halalom koji ce nas vatre sacuvati, napoj nas stidom koji ce nas od harama zastiti, ucini nas dostojnim odjece takvaluka


Nema komentara:

Objavi komentar