U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Gledajuci kako se zivotinje medjusobno ubijaju, kako predatori surovo ubijaju, nekada se igraju sa svojim zrtvama, zapitamo se: Je li pravedno da zivotinje ne odgovaraju za svoja djela, i ako nemaju razuma?
Kur`an nam veli da ce i zivotinje biti prozivljene. "I kada se divlje zivotinje saberu." Pomislimo, bice prozivljene da bi svjedocile o nasilju koje su im ljudi ucinili. Ali, ne samo zbog toga. Kako je Sudnji dan dan apsolutne pravde, onda ce i zivotinje poravnati svoje medjusobne racune. Allah ce tada zrtvama dati snagu da kazne predatore. Nakon sto poravnaju racune, Allah ce zivotinjama reci: "Budite zemlja!" I pretvorit ce se u zemlju. Kada Kafir to vidi reci ce ono sto nam Kur`an pripovijeda:
ويقول الكافر يا ليتني كنت ترابا
"Da sam bogdo zemlja ostao."
Pozeljece kafir da bude zivotinja, da podmiri svoje racune, postane prah i ne ode u dzehennem. Cak i zivotinja na Sudnjem danu ce biti u povoljnijem polozaju od kafira.
Zasto ovo pominjem?
Vjernik ima priliku, da ipak na Danu straha zakloni se svojim dobrim djelima. No, ima vjernik jos jednu perdu - zagovornistvo Muhammeda s.a.w.s. Allah je svakom poslaniku garantovao po jednu dovu koju im nece nikako odbiti. Neki je poslanici iskoristise protiv svog naroda nevjernickog...Neki da vjera dominira. Vecina dova bi iskoristena na dunjaluku. Muhammed s.a.w.s., da jos jednom potvrdi da je "milost darivana" kako sebe nazva, svoju dovu sacuva za Sudnji dan. Njegova dova je sefa`at (zagovornistvo) ummetu.
Zamislih kijametski skup, kada zivotinje izmire svoje racune i postanu prah, a nevjernici stanu uzdisati zeleci da prah postanu, vjernike ce prihvatiti ruka sefa`ata, ruka Milosti darivane... Praktikovanjem njegova sunneta, ljubavlju prema njemu, salawatom na njega, pruzimo ruku sefa`atu...
Allahu moj, neka zelja da prah postanemo ne bude nas ahiretski uzdah, uvedi nas u hlad sefa`ata
Bitan je i onaj sto ti tudj poklon doneseU ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kada nas neko dariva poklonom koji zavrijedi naseg divljenja, onda zavolimo i onog ko nam je poklon dostavio. Znamo i to da kada neko brizljivo odabere najvrijedniji poklon, onda brizljivo odabere onog ko ce poklon prenijeti. Izaslanik treba biti dostojan onoga sa cim je izaslan. U suprotnom, okrnji vrijednost poklona. Nije za ocekivati da bocicu miomirisa prenese izaslanik sto ogavno zadise necistocom.
Opet polazim od onoga sto je vjerniku najbitnije:
Spoznaja, otkrovenje pravog puta. Rodjenje duse na dan kada je islam udahnula svijescu, osjecanjem i ubjedjenjem. Kako je islam najveci dar covjecanstvu, tako je onaj koji dar donese najodabraniji od donosilaca svih.
I kako da te ne volim , Miljenice Gospodara Arsa, kada mi Allah tobom put ka Sebi otvori? Komotno mogu reci, boljeg mi poklona bolja ruka nije mogla donijeti.
Potvrda ljubavi prema Muhammedu s.a.w.s. je slijedjenje njegova sunneta i donosenje salawata na njega. Dobrodosao u klub skrtica, ako ne doneses salawat na Muhammeda s.a.w.s. kada mu ime cujes. Blago receno.
Imam El-Gazali prenosi da je covjek usnio Poslanika s.a.w.s. U snu je Poslanik s.a.w.s. od njega okretao glavu, presao pogledom preko njega, kako covjek predje pogledom preko nekog kog ne poznaje. Covjek ga dozva: " Allahov Poslanice, zar me ne poznajes?" Odgovori mu:"Ne!" Covjek zacudjeno: "Ali ja sam iz tvog ummeta, a ucenjaci su rekli da ti prepoznajes svoje sljedbenike bolje nego majka svoje chedo." Poslanik s.a.w.s. mu je odgovorio:"Ti me salawatom ne pominjes."
Kad je nakon sna covjek stao donositi salawate na Poslanika s.a.w.s. , nedugo zatim opet ga je usnio. Pogadjamo, Muhammed s.a.w.s. mu je rekao: "Sad te poznajem, i zagovornik cu ti biti."
Neka je salawat i selam na tebe Allahov Miljenice, kad god te ko od ljudi, meleka ili dzina pomene, jer je Allah rekao, da je pomen na tebe uzdigao!
Suze neba i plac ZemljeU ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
" Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu poštedeni bili "
Ovo Allahova rijec kaze o nevjernicima. Zemlja ni nebo nijesu i ne zale kada duse nevjernika krenu sa djunjaluka. Ali kada mudra rijec Kur`ana donese vijest o nevjernicima, ja se upitam, kako je na suprotnoj strani? Ovdje se pitam :" Ako za nevjernicima nebo i Zemlja ne placu kada presele sa dunjaluka, znaci li to da za vjernicima placu?"
Zemlji je kafir teret. Ona ga nosi, a on negira Onog ko je i nju i njega stvorio. Nebu je tesko da baci sjenu svoju na onoga koji negira Stvoritelja nebesa i Zemlje. I ko ce oplakivati suvisan teret kojeg se oslobodi?
Ali vjernici ce biti ponos nebesa i Zemlje na Sudnjem danu. Zemlja ce nakon potresa progovoriti, kazivati vijesti svoje. Svjedociti o robovima, svjedociti svojim prahom o sedzdama pravovjernih. Usudih se reci da za vjernicima placu nebesa i Zemlja.
Ipak, upitah one koji su imali pocast svjedocenja silaska ovih uzvisenih rijeci. Ibn Abbas r.a. veli da za vjernikom:" Zemlja place cetrdeset jutara."
Alija r.a. nam potvrdi: "Kada Allahov rob umre, mjesto na kom je klanjao za njim place, i komad neba uz koji ce biti uzdignuta njegova djela."
`Ata el-Horosani dodade: "Nema Allahovog roba koji ucini sedzdu na komadu Zemlje a da taj komad ne dodje na Sudnji dan kao svjedok njemu."
Naucismo ulaskom u vjeru da vjernik treba biti dobro sebi, ljudima oko sebe, ali i citavom Univerzumu. Dobro je Zemlji, jer joj je ponos da na sebi nosi onog ko se emaneta svjedocenja Istine prihvatio.
Znam prijatelju moj, da ce ovo saznanje u dusama pravovjernih nadahnuti velicinu vjere koju grudi njihove kriju. Neka saznanje da ce nebo i Zemlja za nama plakati, suzama abdesti oci nase...
Allahu moj, ucini nas svjedocima Istine u kojoj smo rodjeni, pomogni nas Istinom koju si objavio, izvedi nas iz tjeskobe Dunjaluka u sirine Ahireta na Istini sa kojom ce nas u kabur spustiti!
Sedzda oku nedodirljiva
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Rijeci posta prethodnog, celom smisla takose znacenje sedzde. Kako sebi perom nesvjesno u srce takoh, tako osjetih potrebu da o sedzdi jos pisem.
Kako smo insani dusom i tijelom, tako i sedzda biva sa obije ove polovine - tijelom koje ce propasti, i dusom koja ce nastavit ahiretski zivot. Zato i sedzda tijela biva privremena i povremena, dok sedzda duse mora biti stalna.
I kada tijelo padne na sedzdu, ono sa nje mora ustati. Obaveza mu je ustati, jer nije zaduzeno samo sedzdom. Dok sedzda duse mora trajati. Zato su arifi rekli :"Kada srce jednom istinski padne na sedzdu nikada sa nje ne ustaje."
Sedzda duse je pad privremenog, insanskog ponosa pred Vjecnom Velicinom. Razlika se ogleda u prirodi onog dijela naseg bica kojim padamo na sedzdu. Trag sedzde tijela je nekada vidljiv na celu,( kako to Kur`an veli) dok se trag sedzde duse vidi u ahlaku i postupcima.
Kur`an nas uci da "Doista namaz sprjecava cinjenje razvrata i ruznih djela." Ako nasi postupci ostvare saglasje sa ovim casnim ajetom, to ce biti trag sedzde duse.
Opet, kada ustanemo tijelom sa sedzde, ne znaci da i dusa moze ustati. Tijelo ustaje, ali ona ostaje, jer ahlak nije povremen. Niko nece reci da vjernik treba biti lijepa ahlaka samo 5 puta dnevno...
"Allahu moj, tako ti Tvoje Svemoguce Velicine, duse nam na vjecnoj sedzdi Tebi smiri ..."
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Rijeci posta prethodnog, celom smisla takose znacenje sedzde. Kako sebi perom nesvjesno u srce takoh, tako osjetih potrebu da o sedzdi jos pisem.
Kako smo insani dusom i tijelom, tako i sedzda biva sa obije ove polovine - tijelom koje ce propasti, i dusom koja ce nastavit ahiretski zivot. Zato i sedzda tijela biva privremena i povremena, dok sedzda duse mora biti stalna.
I kada tijelo padne na sedzdu, ono sa nje mora ustati. Obaveza mu je ustati, jer nije zaduzeno samo sedzdom. Dok sedzda duse mora trajati. Zato su arifi rekli :"Kada srce jednom istinski padne na sedzdu nikada sa nje ne ustaje."
Sedzda duse je pad privremenog, insanskog ponosa pred Vjecnom Velicinom. Razlika se ogleda u prirodi onog dijela naseg bica kojim padamo na sedzdu. Trag sedzde tijela je nekada vidljiv na celu,( kako to Kur`an veli) dok se trag sedzde duse vidi u ahlaku i postupcima.
Kur`an nas uci da "Doista namaz sprjecava cinjenje razvrata i ruznih djela." Ako nasi postupci ostvare saglasje sa ovim casnim ajetom, to ce biti trag sedzde duse.
Opet, kada ustanemo tijelom sa sedzde, ne znaci da i dusa moze ustati. Tijelo ustaje, ali ona ostaje, jer ahlak nije povremen. Niko nece reci da vjernik treba biti lijepa ahlaka samo 5 puta dnevno...
"Allahu moj, tako ti Tvoje Svemoguce Velicine, duse nam na vjecnoj sedzdi Tebi smiri ..."
"Sada si mi se zahvalio"
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
"A ako zahvalni budete, Ja cu vam, zasigurno, jos vise dati"
"Oni koji su mi zahvalni su oni kojima obilnije dajem"
Sjecanja suze su kupale oci Aise r.a. Pripovijedala je o zahvalnosti Poslanika s.a.w.s. u noci kada je izasao iz njene postelje...Suze zahvalnosti u namazu su mu natopile prsa. Njegova zahvalnost nije zavrsena onog momenta kada mu je oprost svega sto je ucinio garantovan.
Sjecajuci se Aisinih uspomena, Ebu Osman r.a. je rekao:" Prava zahvalnost je spoznaja da se ne mozes dovoljno zahvaliti Allahu."
Kako zahvaliti Allahu na svemu sto je dao, kada je sami osjecaj zahvalnosti opet Njegov dar?
Mozda pomogne predanje ovo:
Pripvijeda se da je Dawud a.s. rekao:" Allahu moj, kako da ti zahvalim, kada je moje zahvaljivanje Tvoja blagodat meni?" Allah mu je objavio:
"Sada si mi se zahvalio."
Priznanje nemoci da Mu se na svaku blagodat zahvalimo je najsvjetliji dragulj u kruni zahvalnosti.
Prava zahvalnost je da razuman budes i kada trazenu blagodat ne dobijes. I kada bi citav svijet dobio blagodat a samo ti ne, to ne smije umanjiti tvoju zahvalnost. Jer zahvalnost nemarnih cesto uvehne u hladu blagodati koju su dobili, dok zahvalnost vjernika je ljubav prema Njemu i kada da i kada uskrati.
"Allahu moj, Tvoje blagodati su brojnije od mojih zelja, zato Te molim da Te ne molim za ono sto ne zasluzujem!"
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
"A ako zahvalni budete, Ja cu vam, zasigurno, jos vise dati"
"Oni koji su mi zahvalni su oni kojima obilnije dajem"
Sjecanja suze su kupale oci Aise r.a. Pripovijedala je o zahvalnosti Poslanika s.a.w.s. u noci kada je izasao iz njene postelje...Suze zahvalnosti u namazu su mu natopile prsa. Njegova zahvalnost nije zavrsena onog momenta kada mu je oprost svega sto je ucinio garantovan.
Sjecajuci se Aisinih uspomena, Ebu Osman r.a. je rekao:" Prava zahvalnost je spoznaja da se ne mozes dovoljno zahvaliti Allahu."
Kako zahvaliti Allahu na svemu sto je dao, kada je sami osjecaj zahvalnosti opet Njegov dar?
Mozda pomogne predanje ovo:
Pripvijeda se da je Dawud a.s. rekao:" Allahu moj, kako da ti zahvalim, kada je moje zahvaljivanje Tvoja blagodat meni?" Allah mu je objavio:
"Sada si mi se zahvalio."
Priznanje nemoci da Mu se na svaku blagodat zahvalimo je najsvjetliji dragulj u kruni zahvalnosti.
Prava zahvalnost je da razuman budes i kada trazenu blagodat ne dobijes. I kada bi citav svijet dobio blagodat a samo ti ne, to ne smije umanjiti tvoju zahvalnost. Jer zahvalnost nemarnih cesto uvehne u hladu blagodati koju su dobili, dok zahvalnost vjernika je ljubav prema Njemu i kada da i kada uskrati.
"Allahu moj, Tvoje blagodati su brojnije od mojih zelja, zato Te molim da Te ne molim za ono sto ne zasluzujem!"
Besar & BesirahU ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Onaj ko je svjestan da nije samo tijelo, svjestan je da i dusa koja ga cini covjekom ima svoj vid. Vid koji nije tijelo. Vid koji pokusava spoznati obrise smisla postojanja. Ne cuh do sad nikog da se zaklinje “okom duse” , niti da nesto “cuva kao oci duse”. Nemozemo reci da nam je briga o dusi jednaka brizi o tijelu, kada vise brinemo vidu tijela nego vidu duse. (besar i besirah) .
Svjesni smo da vidom tijela mozemo vidjeti samo tijelo. I ovaj vid cuvamo nad ostalim culima. Rekose da slika govori koliko hiljadu rijeci, i najvise dunjaluka k nama dopre vidom. Zato se nekad mnogo zaklinjahu:”Ocinjeg mi vida”. Ovaj vid ima granicu, vidi samo ono sto je pojavno
A koliko dobra dokuce samo oni cije su ruke uznosile k nebu dovu :”Allahu moj, prosvijetli mi oci duse”.
Slabosti duse nikada ne otkrijemo okom tijela. Reci cu jednu od spoznaja koju nam otkri covjek sto gledase okom duse:
“Druzenje sa dzahilom koji nije zadovoljan sobom (svojim djelima) je bolje od druzenja sa alimom koji je zadovoljan sobom (svojim djelima).”
Neznalica, u svom neznanju, vidjeci dusom svoje slabosti, ne postavlja granicu napredovanja u dobru. Ucenjak, koji svoja djela vidi “dovoljnim” , sebe postavlja na nivo kojeg ne treba preci. Kada Poslanik s.a.w.s. nije sebi postavio limit u dobru, treba li da to ucini neko ko je tek tabane okvasio u okeanu znanja o cijim dubinama prica?
Okom duse naucismo da je nezadovoljstvo sobom podsticaj dobru, dok je njemu suprotno osjecanje prepreka na putu napredovanja…
"Allahu nas, vid duse nam prosvijetli”
.
Mirisi navika
U ime Allaha , Milostivog, Samilosnog!
Uranjam perom u bezbojno ulje sandalovo, da mirisom citas sta ti reci imam.
Blag vjetar sa juga mi je listao Attarove stranice. I pricu jednu, sto me navede da ti ovo ispricam mirisom sandalovim.
Attar veli da je mladic koji je citav zivot proveo na mjestu gdje se koze stave dosao na bazar mirisa. Kad je osjetio sve prelijepe mirise, pao je u nesvijest. Nije ga moglo osvijestiti podnosenje ruzina mirisa pod nos. Osvijestili su ga tek kad mu podnijese pseci izmet pod nos. Miris na koji je on navikao.
Danas mnogi odrastaju na bazarima smrada. Smrad grijeha u kojima zive u razumu prestane biti ogavan. Cula se sviknu pa razum ne negoduje.
Zato i padaju u nesvijest kada se nadju na mirisnom bazaru Poslanikova s.a.w.s.nauka. Cist miris imana im je neprijatan, jer im udara u srz zle navike.
Zato mnogi koji hoce mirisati ovim naukom, moraju najprije izolovati sebe od mirisa navika. Time se vracamo na pricu o tewbi i odustajanju od prethodnih grijeha.
Oni sto im vjera ova “ogavno mirise” donose svoj sud na osnovu navike koja vlada razumima. Zato je i prica koju pomenuh ono sto im se treba podmetnuti pod nos.
Za kraj, posto nas prijatelj Chatcher ogrce svjezim uspomenama iz Perzije, castim nas stihom `Urfija, iz 1591 godine, u hvalu Poslaniku s.a.w.s. :
“Kad bih mogao svoja usta sto puta oprati ruzinom vodicom i miskom,
Jos uvijek ne bi bila dovoljno cista da spomenu tvoje plemenito ime”
U ime Allaha , Milostivog, Samilosnog!
Uranjam perom u bezbojno ulje sandalovo, da mirisom citas sta ti reci imam.
Blag vjetar sa juga mi je listao Attarove stranice. I pricu jednu, sto me navede da ti ovo ispricam mirisom sandalovim.
Attar veli da je mladic koji je citav zivot proveo na mjestu gdje se koze stave dosao na bazar mirisa. Kad je osjetio sve prelijepe mirise, pao je u nesvijest. Nije ga moglo osvijestiti podnosenje ruzina mirisa pod nos. Osvijestili su ga tek kad mu podnijese pseci izmet pod nos. Miris na koji je on navikao.
Danas mnogi odrastaju na bazarima smrada. Smrad grijeha u kojima zive u razumu prestane biti ogavan. Cula se sviknu pa razum ne negoduje.
Zato i padaju u nesvijest kada se nadju na mirisnom bazaru Poslanikova s.a.w.s.nauka. Cist miris imana im je neprijatan, jer im udara u srz zle navike.
Zato mnogi koji hoce mirisati ovim naukom, moraju najprije izolovati sebe od mirisa navika. Time se vracamo na pricu o tewbi i odustajanju od prethodnih grijeha.
Oni sto im vjera ova “ogavno mirise” donose svoj sud na osnovu navike koja vlada razumima. Zato je i prica koju pomenuh ono sto im se treba podmetnuti pod nos.
Za kraj, posto nas prijatelj Chatcher ogrce svjezim uspomenama iz Perzije, castim nas stihom `Urfija, iz 1591 godine, u hvalu Poslaniku s.a.w.s. :
“Kad bih mogao svoja usta sto puta oprati ruzinom vodicom i miskom,
Jos uvijek ne bi bila dovoljno cista da spomenu tvoje plemenito ime”
Nema komentara:
Objavi komentar