'Cula sam plac tvoje duse, i dosla sam da te utjesim. Otvori mi svoje srce i ja cu ga ispuniti svjetloscu. Upitaj me i pokazacu ti put Istine.'
Odlucih odgovoriti njenim zahtjevima i zapitah :
'Ko sam ja Mudrosti, i kako dodjoh na ovo mjesto puno uzasa ? Sta su ove velike nade, ove planine od knjiga, i ove cudne figure ? Sta su ove misli koje dolaze i odlaze kao jato golubova ? Sta su ove rijeci satkane od zelje i ispisane radoscu ? Sta su ovi tuzni i radosni zakljucci koji grle moju dusu i obavijaju moje srce ? Sta su ove oci koje me gledaju i probijaju do najdubljeg dijela moje duse, a ne obziru se na moju tugu ? Sta je ovaj glas koji lamentira nad prolaskom vremena i pjeva ode mom djetinjstvu ? Sta je ovo vrijeme koje se poigrava sa mojim zeljama i osjecanjima, zaboravljajuci jucerasnja djela, zadovoljava se maleckim danas i naoruzava se protiv sporog dolaska sutrasnjice ?
Sta je ovaj grozni svijet koji me pokrece i u koju nepoznatu zemlju ?
Sta je ova zemlja sto siroko otvara svoje ralje da proguta nasa tijela i pripremi trajno utociste nasoj pohlepi ? Ko je ovaj Covjek koji se zadovoljava uslugama Srece i cezne za poljupcem sa usana Zivota, dok ga Smrt udara u lice ? Ko je Covjek koji kupuje trenutak zadovoljstva godinom kajanja, i spava dok ga snovi zovu ? Ko je Covjek koji pliva na valovima Neznanja prema zalivu Tame ?
Reci mi Mudrosti !
I Mudrost razmaknu usne i odgovori :
'Ti Covjece bi da posmatras svijet kroz Bozije oci, i saznas tajne vjecnosti kroz ljudsku misao ? To je plod neznanja.
Idi u polje, gledaj kako pcela igra oko cvijeta i kako orao iznenada napada plijen. Idi u kucu susjeda i gledaj dijete zacarano vatrom u kaminu, dok je majka zauzeta svojim poslom. Budi kao pcela i ne propustaj dane svog proljeca promatrajuci sta to radi orao. Budi kao dijete koje se raduje vatri i neka je majka tu. Sve sto vidis je bilo, i jos uvijek je tvoje.
Mnogo knjiga, cudne figure i divne misli oko tebe, su duhovi dusa koje su tu bile prije tebe. Rijeci koje tvoje usne izgovore su veze u lancu izmedju tebe - i tvog druga covjeka. Tuzni i radosni zakljucci su sjeme koje je u polju tvoje duse posijala proslost, da bi ih poznjela buducnost.
Vrijeme ili mladost koja se poigrava sa tvojim zeljama ce otvoriti kapiju tvog srca da udje Svjetlost. Zemlja koja siroko razjapljuje celjusti da proguta ljude i njihova djela je spasilac nasih dusa od okova nasih tijela.
Svijet koji putuje s tobom je tvoje srce, koje je svijet u svijetu. A Covjek koji ti izgleda tako mali i neznalica, je poslat od Boga da nauci radost zivota kroz tugu i stekne znanje kroz neznanje.'
Tako je govorila Mudrost i spustivsi ruku na moje goruce obrve, rece :
'Koracaj. Ne oduglovaci. Ici naprijed jeste ici ka savrsenstvu. Koracaj i ne plasi se trnja ili ostrih stijena na putu koji se zove zivot.
Islam nam je spas*
Nema komentara:
Objavi komentar