utorak, 6. prosinca 2011.

Milostivi Allahu,
Učvrsti nas u našoj vjeri,
Činjenju dobrih djela, a sačuvaj loših, 
Uputi našu djecu i omladinu da budu i islamu.

Allahu milostivi
Podari bolesnim zdravlje,
Siromašnim opskrbu,
Prognanim njihov povratak,
Pordicama šehida sabur i lijep život,
Našoj domovini mir i napredak,
Obogati naše prvake mudrošću i hrabrošću,
Našu ulemu čvrstom vjerom i znanjem.

Allahu dž.š.
Očisti ljudima srca od mržnje i zla,
Napuni ih tvojom milošću i svjetlom,
Uputi nas na pravi put tokom milosti u ovom danu.

A ti, o dušo smirena…

" A ti, o dušo smirena,
vrati se Gospodaru svome zadovoljna,
a i On tobom zadovoljan,
pa uđi među robove Moje,
i uđi u Džennet Moj! " ( Al-Fagr, 27,28,29,30)

Pričao je Ebu-'Umame da je Allahov Poslanik s.a.v.s nekom čovjeku rekao: " Reci: 'Gospodaru moj, molim Te da moja duša s Tobom bude smirena, da vjeruje u susret s Tobom, da bude zadovoljna s Tvojim određenjem i zadovoljna s Tvojom nagradom!' "

Molim Allaha Uzvišenog da budemo jedne od onih koje su smirene, od onih koje su zadovoljne…Amin!

Razgovor sa suzom....

Jednog dana zaplakao sam zbog mnoštva grijeha. Suza koja kanu iz moga oka reče mi: 'Šta ti je, o Allahov robe?' 'Ko si ti?', upitao sam. 'Ja sam tvoja suza', odgovori mi. 'Šta je uzrokovalo da potečeš?', upitah je.'Temperatura tvoga srca!'', odgovori suza. 'Temperatura moga srca!'', konstatovao sam začuđeno. 'Ko je zapalio vatru u mome srcu?''
'Tvoji grijesi i nepokornost', odgovorila je.
'A zar grijesi utječu na temperaturu u srcu?', upitao sam je.
'Svakako. Zar ne čitaš Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, dovu: 'Gospodaru moj! Operi me od mojih grijeha vodom,snijegom i hladnoćom.' Grijesi koje rob učini potpaljuju vatru u srcu, a vatra se može ugasiti samo hladnom vodom i snijegom', odgovorila je.
'Zaista ja osjećam brigu i tjeskobu', požalio sam se.
'To je zbog grijeha koji su nesreća za njihovog vlasnika. Pokaj se Allahu, o Allahov robe', reče mi.
'Tvrdoća je u mome srcu, pa kako si kanula iz moga oka?', upitao sam je.
'To je poziv zdrave ljudske prirode, o Allahov robe', odgovorila je suza.
'Šta je prouzrokovalo tvrdoću u mom srcu?', upitao sam.
'Ljubav prema dunjaluku i ovisnost o njemu, jer ta ljubav je kao zmija - zadivi te njena nježnost, a njen otrov te ubije. Ljudi se naslađuju njenom nježnošću, a ne gledaju u njen ubojiti otrov', odgovorila je.
'A šta se podrazumijeva pod dunjalučkim otrovom, o moja suzo', upitao sam.
'Zabranjene strasti, grijesi, nepokornost, slijeđenje šejtana. a onaj ko okusi dunjalučki otrov, njegovo srce je umrlo', odgovorila je.
'Kako da očistimo svoja srca od tih otrova?', upitao sam.
'Neprestanim pokajanjem Allahu, subhanehu ve te`ala... koje se čini 'putujući' vozom istigfara u pokajničke kuće i pokajnicima.

:)
Treba znati pametno sniti 




''Do tog trenutka, sve to je bilo samo san, a sanjati je vrlo ugodno, jer nismo obavezni da činimo ništa od onog što zamišljamo. Na taj način ne izlažemo se nikakvoj opasnosti, ne doživljavamo poraze, teške trenutke, a kad jednom ostarimo, uvijek možemo optuživati druge kako nisu dopustili da ostvarimo svoje želje.''

''Kada čovjek ne postupi smjelo i ne iskoristi svoju sposobnost, izgubiće ono što želi i doživjeće teškoće. A ako vidi svoj cilj, on u vremenu korača dok je živ, kad se jedna vrata zatvore on pronađe druga.''

Nema komentara:

Objavi komentar