U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Pripovijedam ti prijatelju jednu ne tako davnu istinitu pricu. Kada je skoncam, bice ti jasno zasto je ovako naslovih i sta iz nje kao pouku valja izvuci.
Kroz kamena, hujom vremena dobro naceta vrata, ulazimo u jedno skromno, malehno selo u okolini Rijada. Centrom sela dominira dzamija niske munare. Srecemo muezina, slijepog starca koji nam prica kako nikada nigdje van sela nije nogom krocio. Mislima svakako jeste. Volio je slusati o dunjaluku, navikama ljudi i dalekim zemljama.
Jedne prilike, cekajuci namaz, sjede sa prijateljem i zamoli ga da mu cita novine. "Preskoci politikarenje, ne zanima me, citaj mi zanimljivosti iz svijeta", predlozi.
Prijatelj uze da cita kako je toranj Big Ben u Londonu u opasnosti od urusavanja, te sta sve strucnjaci preduzimaju da ga sacuvaju . Zauzet citanjem, prijatelj ne primijeti suze na starcevom licu. No, negdje pri kraju vijesti cu njegov poluglasan jecaj. Sav u cudu, prijatelj se ne mogase oteti radoznalosti no upita: "Sejhu nas, zasto toliko zalis ovaj toranj, kad nikada nijesi krocio van naseg sela, niti znas kako izgleda?"
Starac odgovori: " Sinko moj, nadao sam se Allaha moleci, da cu jednog dana ezaniti sa tog tornja. Zar ce se srusiti prije nego se moja zelja ostvari?"
Mnogi bi rekli da je starac sanjar. A ja te navodim da razmislis prijatelju, gdje bi ummet bio ako bi svi bili vizionari poput starca? Sta bi tek bilo kada bi ovoj slicne bile zelje onih medju nama koji imaju snagu da djeluju?
Allahu moj, povrati nam nadu koja ce nam povratiti ponos u hladu vjere Tvoje!
Vatra i vodaU ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Mudrost u vjeri ne mozes nauciti dok je u zivotu ne primijenis, niti objasniti dok je ne okusis. Mudrost koju kazujem uci nas kako hoditi pravo, putem izmedju straha i nade. Stalno zivjeti u strahu od kazne znaci izgubiti nadu u Allahovu milost, :” …a nadu u Allahovu milost gubi samo narod nevjernicki.” Dok, predati se nadi i zaboraviti strah od Allahove kazne, znaci napustiti djela.
Cime otvoriti vrata nade kada nas savlada strah od grijeha pa milost zaboravimo, i cime otvoriti vrata straha kad iz nade proklija lijenost i nemarnost?
Nur mudrosti koju je Allah darivao ibn A`taullahu, obasjace nam sredinu medj` dvije krajnosti:
Rekao je, r.a.: “Kada zelis da ti Allah otvori vrata nade, pogledaj u ono sto ti od Njega silazi, a kada zelis da ti otvori vrata straha, pogledaj u ono sto od tebe Njemu uzlazi.”
Kada te savlada strah od grijeha, kada pomislis da ti je dusa toliko mracna da u nju ne mogu prodrijeti zraci milosti, pogledaj sta ti je Allah dao. Ne mozes pobrojati! Mislis li da to sto ti je dao je dno riznica Njegovih , pa ti ne moze dati vise? Cak i kada grijesis, on nastavlja davati ono sto volis, i ako cinis ono sto on ne voli. Ako je toliko milostiv da ti da kada ne zasluzujes, mislis li da ce ti uskratiti davanje kada se pokajes?
Opet, kada se sasvim oslonis na njegovu Milost, prestanes strahovati od kazne. Tada ti grijesi prestanu izgledati veliki, gubis cvrstinu otpora prema grijehu, poput djeteta koje postaje nestasno kada prestane strahovati od kazne roditelja,a Allah je iznad svih poredjenja!
Da povratis strah, pogledaj u svoja djela. Sta ti Allah daje, a kako uzvracas Njegovoj dobroti? Svi imamo dovoljno grijeha, a znajuci kakva kazna ceka grijehe, strah nam mora vratiti nadu iz visina u ravan.
Put sredine je opteretiti istom kolicinom straha i nade nase misli o Ahiretu.
“Allahu moj, nedaj da sagorimo u vatri straha ni da morem milosti ugasimo plam straha od Tvoje kazne!"
Aman kako mi je dosadno!U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Necu govoriti o iskoristavanju slobodna vremena, ne znam koliko ga ko ima. Znam da koliko god bili zauzeti, nekada prilike nametnu vrijeme koje ne mozemo potrositi kako zelimo. Te trenutke besposlenosti mnogi zovemo dosadom.
Iskoristiti blagodat slobodnog vremena nekada nije tesko, kada imamo sanse da ga pametno iskoristimo. Mnogi budemo vezani za pomagala koja ne dozvole da vrijeme bez obaveza prosto ne “bacimo”. Zahvalni budimo zeni po imenu Ummu Hani, koja je vijekovima ranije, rijesila za nas ovu dilemu.
Poslanik s.a.w.s. je jednog dana prosao pored nje, a ona bjese besposlena. Upitala ga je: “ Reci mi, sta bih mogla ciniti sjedeci (besposlena)”? Poslanik s.a.w.s. joj je dao savjete kako da trenutke besposlenosti i dosade pretvori u bezvremenski uzitak. Kako taj trenutak dosade uciniti bezvremenskim uzitkom. Savjetovao ju je:
------Reci subhanAllah stotinu puta, to ce ti biti kao da si oslobodila stotinu robova iz Ismailovog a.s. potomstva.
----- Zahvali Allahu (reci elhamdulillah) stotinu puta, to ce ti biti kao da si stotinu bojnih konja pripremila za pohod na Allahovom putu.
-----Reci Allahu ekber (velicaj Allaha) stotinu puta, to ce ti biti kao da si zrtvovala kao kurban stotinu deva.
-----Reci “La ilahe illallah stotinu puta, to ce ispuniti prostor izmedju nebesa i Zemlje!
Svjesni smo fakta da:”Allaha slavi (tesbihom) sve sto je na nebesima i Zemlji”. Zasto to i mi ne cinimo, kada vec nemamo sta drugo ciniti?
Da pobrojimo sve blagodati, naci cemo toliko njih za koje Allahu dugujemo zahvalnost. Na svakoj celiji naseg tijela, nijesmo u stanju zahvaliti Allahovom davanju.
Konstantno nam se namecu dunjalucke velicine, uspjesi, mogucnosti, ljepote. Izgovarajuci Allahu ekber, ne dozvoljavamo sebi da nam prividna velicina zauzme mjesto Stvarne Velicine.
Rijec “La ilahe illallah” je u hadisima nazvana najboljim zikrom. Zikrom za koji ne postoji perda izmedju tebe i Allaha Uzvisenog. I kada ispred nas na Sudnjem danu budu prostrte stranice nasih djela, duge dokle pogled dopire, i da u njima svako nase djelo bude lose, la ilahe illallah, miloscu Uzvisenog, pretegne sve te stranice. Jedna jedina recenica pobrise svo crnilo djela koje stranice nase cuvaju. Kada izgovoris stotinu puta la ilahe illallah, pogledaj horizont, ispunjen ljepotom sehadeta….
“Allahu moj, osnazi nas da sekunde dosade kao bisere zikra nizemo u svijest o Tvojoj neprolaznoj Velicini.”
Nema komentara:
Objavi komentar