'' Kad sretneš čovjeka na ulici, u autobusu, bilo gdje, zagledaj mu se u lice i podari ga osmjehom, klimni mu glavom, daj mu do znanja da si ga primjetio, da si mu se obradovao. Tome ranije ni sam nisam pažnju pridavao, a sad i satima znam uz rijeku, ili pored jezera, hodati da bih čovjeka sreo, makar ništa i ne progovorili, pa makar i ne uzvratio na moja klimanja glavom, mahanje rukom... Kako je divno sresti čovjeka.''

Prenosi se da se jedan ashab jako razbolio. Nakon određenog vremena Poslanik a.s. upita za njega, pa mu bi rečeno da je preselio na ahiret. “Da li je išta rekao prije smrti?”, upitao je Poslanik, a.s.
“Kada je osjetio da će umrijeti govorio je: ‘Kamo sreće da je bilo više puta... Kamo sreće da je bio novi… Kamo sreće da je bila čitava.’ Nismo razumjeli o čemu govori”, rekli su ashabi.
“Vaš prijatelj je jednog dana žurio na džumu namaz pa na putu naiđe na slijepca koji nije imao vodiča. Uzeo ga je za ruku i poveo u džamiju. Kada je osjetio smrt, vidio je nagradu za to djelo pa je rekao: ‘Kamo sreće da je bilo više puta.’
Jednoga jutra išao je na sabah namaz i sreo promrzlog čovjeka. Imao je dva ogrtača na sebi, novi i stari. Skinuo je stari ogrtač i njime ogrnuo promrzlog čovjeka. Kada mu je smrt nastupila vidio je nagradu za to djelo i zato je rekao: ‘Kamo sreće da je bio novi (da mu je dao novi ogrtač).’
Jednoga dana došao je kući i upitao suprugu ima li išta za jesti? Donijela mu je pšeničnu lepinju. U tom trenutku netko je pokucao na vrata govoreći: ‘Gladan sam.’ Odlomio je pola lepine i dao siromahu. Na samrtnom času vidio je nagradu za to djelo i rekao: ‘Kamo sreće da je bila čitava.’”