U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Svi sto grebemo po Zemljinom hrbatu, trazeci svoju opskrbu, ne radimo uvijek istim alatima. Ni ucinak nam nije isti. I ove date nam oci, nejednako gledaju svijet kojim hodimo. To kazem, jer, hmm, ponovo mi se istinitoscu opetuje stav o jednoj vrsti ljudi.
Ima dakle ljudi, sto ovako gledaju na svijet:
Kazu, ko nema moc logike, neka upotrijebi logiku moci. Kakvi su dijalozi sa ljudima ciji je karakter topljen iz ovakve rude?
Ukratko, sretas ljude kojima je moc jedini jezik koji razumiju, jedina kozmetika kojoj vjeruju, jedini zakon koji ih vodi. Sta je to zanimljivo kod njih, pa ti ih pominjem prijatelju?
Zanimljivo je kako takav covjek gleda na smrt...
Cuh jednog kako veli: “Volio bih umrijeti s nogu, u punoj snazi. Za mene je bolesnicka postelja teza od same smrti.” Ohrabrih njegovu zelju rijecima: “Drvece umire stojeci”. Poklopilo mu se: "Eh, hocu da umrem kao drvo, s nogu".
Kasnije razmisljam prijatelju: Ljudi hoce da umiru kao drvece, na nogama. Da ih slabost ne obori.
Pomislih: "Boze moj, nije mi bitno kako cu umrijeti tijelom. Ali, neka u casu moje smrti, dusa umre “na nogama”...
Covjek sto je svoj kiraet nastavio na Ahiretu
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Od kako je tisina osusila tvoje stranice prijatelju, prilicno je vakta proteklo. Danas ti donosim pricu o covjeku, koji je preselio sa ovog svijeta uceci Allahove rijeci, i to ucenje nastavio u berzehskom zivotu.
Putniku sa dunjaluka cesto gledaju i sude posljednje djelo, upravljajuci se prema rijecima Miljenika srca, s.a.w.s. :
إنما الأعمال بالخواتيم "Djela se vrjednuju prema posljednjim"
Covjek o kom ti pripovijedam, bjese poznat po svojoj cestitosti i poboznosti. Rijeka Kur`ana nocima i danima, tekla je iz njegove kuce.
Zatekli su ga da uci Kur`an jedne veceri, i posljednje sto je proucio bjese ajet iz sure Jasin:
إني إذا لفي ضلال مبين
Ja sam tada doista u ocitoj zabludi“ (Jasin, 24)
Smrt mu je dosla cim je izgovorio ove rijeci. Prijatelje rastuzi njegova smrt. Znali su ga po dobru, ali vecina njih veli: „Ovo je znak loseg skoncanja“.
Nedugo zatim, jedan od prijatelja, usni rahmetliju, i upita ga o njegovu halu. „Rastuzile su nas tvoje posljednje rijeci, i bojali smo se da je tvoj svrsetak los“. Odgovorio mu je: „Kada su dosla dva meleka da me ispituju, prvo sto me pitase bilo je:
„من ربك” Ko je tvoj gospodar”?
Nastavio sam uciti gdje me je smrt prekinula: إني آمنت بربكم فاسمعون „
„ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene“. (Jasin, 25)
Meleki nakon mene izrekose dio sljedeceg ajeta: „قيل ادخل الجنة „ I reći će se: "Uđi u Džennet!“ a ja nastavih i dovrsih ajet: قال يا ليت قومي يعلمون“ a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna“. (Jasin, 26)
Nemoj povrsno tumaciti znake tudjeg skoncanja prijatelju. Allah Svevisnji je ovaj san dao, da se ispuni ceznja recena ajetom: „Kamo sreće da narod moj zna“.
Gospodaru nas, Vlasnice najljepsih imena i najpotpunijih svojstava, nek` Ti posljednjim djelom najblizi budemo!
Nema komentara:
Objavi komentar