Mozda me Gospodar moj blagoscu daruje,

                                         U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 



               Kazu, kad smrt progovori, glasovi utihnu... Kad smrt kaze svoje, svako razuman nece imati nista reci.... Smrt je strijela sto ju je Allahov kader odapeo onog momenta kad udahnuh Dunjaluk...Koliko brzo moja strijela putuje...? Koliko je daleko meta moje odapete strijele?

             
              Nocas su mnogi, nesvjesni svoje odapete strijele sklopili oci i docekali "pogodak". Koliko je pogodaka palo nocas? Zamisli...

     
             Dunjaluk je u momentu pogotka toliko sitan, da sav stane pod sklopljene ocne kapke umrlog. Sva sjecanja, zelje, sreca i patnja. I ostane jos zelja za jos jednim danom...Da se bolji bude....
    
            Moji su kapci jos podizeni...Ja nisam on...Moja strijela jos nije stigla. Hvala Svevisnjem...Imam mnogo da popravim....
Mozda i imam jos jedan dan, mozda jos danas necu biti ispracen....

A sjutra...?


           Sjutra cu za tebe prijatelju, ja biti "on"...