U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Cesto kad se odlucim da kalem rijeci zamocim u mastilo misli,ucini mi se da ono sto rijeci pokazu na hartiji dunjaluka nije dovoljno bistro, kako bistro u mislima bijase.
Ovih dana misli sve cesce zbore kako se ovom zivotu kraj primakao. Horizonti buducnosti mi popadali tu u avliju sadasnjice,ogranicene rubom kabura.
Nesuglasje izmedju rijeci mog kalema i mastila mojih misli lezi u tome sto ne osjecam da zivim svaki ovaj dan kao da mi je poslednji. A kako samo pametno neko rece:"Ako zivis svaki dan kao da ti je poslednji na dunjaluku, jednom ces sigurno biti u pravu."
"A grijesi moji?"Upitase misli.. Hrana svakog dana kojeg kao poslednjeg zivim mora biti ono sto velika dusa, imam abida Ebu Hamid El-Gazali tako melodicno sroci:
اجتهد أن لا يراك مولاك حيث نهاك
"Idztehid en la jerake mewlake hajsu nehake"
"Potrudi se da te tvoj Zastitnik (Allah Uzviseni) ne vidi u onom sto ti je zabranio".
"Ne prozivi makar zadnji dan grijeseci prema Onom kom se toga dana vracas", kao da poruci Gazali.
Gospodaru moj, pokornoscu tebi zapecati ovaj zivot koji si stvorio...
U Basri jedna djevojka plakase....U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Pusticemo mislima korak da prosetaju Basrom. Basrom koja tada jos uvijek zivjese u nuru Hasana El-Basrija. Ponos je bio imati uz ime ovu odrednicu "El-Basri". Ne ponos onih sto im je uz ime stajala, vec ponos ummeta zbog dobra sto je u Basri zivjelo.
Jedna je zena u vrijeme Hasana r.a. nosila uz ime istu odrednicu - Muniba El-Basrijjeh. Basri bjese poznata po ustrajnom ibadetu i bistrim suzama pokornosti Allahu. Imala je kcer koja u ibadetu bjese slicna svojoj majci. I bas zalim sto joj povjesnicar Ebul-Ferdz Ibnul-Dzewzi ime ne pomenu.
Sa zracima Sunca, jednog dana se Basrom rasiri vijest da je Muniba preselila Ahiretu. Hasan odmah dodje njenoj kuci, zatece Munibinu kcer u gorkim suzama. A niko kao Hasan u Basri nije znao tjesiti i savjetovati.
Ali Hasan se ovog puta prevario. Djevojka ne tugovase za svojom majkom. Hasan je pokusa utjesiti rijecima o ahiretskom dobru duse sto se zadovoljstvu Gopodara vraca. No , kako poslovica veli, rijeke prolaze ali kamenje u njima ostaje. Suze djevojke lijahu, a tuga stajase ista.
Vidjevsi da smrt majke nije glavni razlog placa, Hasan djevojku upita za razlog. Odgovor bjese:"Prah zemljin vec pada po mojoj mladosti, a ja se jos nijesam zasitila pokornosti mom Gospodaru"!
Iz gorkih suza djevojke, istina bjese slatka. Slast pokornosti Allahu uvijek trazi jos. Uvijek zudi za vise. Jer pokornost radja blizinu Allahovom zadovoljstvu. Kako mudro prenese sejh Ali:
"Ko je okusio saznao je, a ko je saznao nije traziti prestao".
Po jedan litar povremeno, ili po 100 litara odjednom?
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
"I Allaha se mnogo (cesto) sjecajte da bi spaseni bili"
Allahu moj, u razmisljanju ovom istinu mi pokazi. Veceras vaga mojih misli stade mjeriti jednu rijec iz ovog ajeta. كثير - mnogo,cesto. Da li se moze napraviti "zaliha" zikra, pa sebi priustiti predah? I da li je dovoljno cesto zikriti, makar to bilo sa par rijeci/misli?
Oba znacenja imaju svoju tezinu. Nesmotreno bi bilo reci da nije vrijedno odjednom mnogo Allaha spominjati. Poslanik s.a.w.s. nam nekada oporucuje zikrove koji iziskuju vremena, a posebno koncentracije ako zelimo ukusne plodove. Oporuci da se stotinu puta na dan izgovori jedna formulacija priznavanja jedinosti i svemoci Uzvisenom Allahu.
Sa druge strane, znacenje cesto ima svakako jake adute. Jedan je i hadis koji veli da Allah najvise voli djelo na kom se ustraje, makar bilo neznatno.
Najlakse mi je bilo ne vagati znacenja, pomiriti ih stavljanjem na isti tas, oba protiv nemarnosti i zaborava.
Ali, ako zikr cisti dusu, smiruje srce, onda doziranje cistoce i smiraja mora doci u pitanje. U ovom slucaju posmatramo ono cime se cisti.
Ako imamo litar vode koji nam je dovoljan da jednom operemo lice, mislim da sa stotinu litara vode nase lice nece biti nista cistije nego li od onog jednog litra, pravilno upotrijebljenog.
Upotrijebiti, uslovno receno 100 litara zikra u pola sata, a onda dozvoliti prasini grijeha da pada po dusi danima, uopste nije mudro.
Valja izgraditi osjecaj da kad god dusu grijesi zaprljaju , pohitamo zikrom je ocistiti. Nije bitno hoce li zikra biti koliko je dovoljno, ili hocemo li zikreci preko dovoljnog, nastaviti da uzivamo u vodi koja gasi vrelinu grijeha.
Allahu moj, oprosti i smiluj se! Ne dozvoli da duse nase budu tlo koje ce sakupljati prasinu nemarnosti!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
"I Allaha se mnogo (cesto) sjecajte da bi spaseni bili"
Allahu moj, u razmisljanju ovom istinu mi pokazi. Veceras vaga mojih misli stade mjeriti jednu rijec iz ovog ajeta. كثير - mnogo,cesto. Da li se moze napraviti "zaliha" zikra, pa sebi priustiti predah? I da li je dovoljno cesto zikriti, makar to bilo sa par rijeci/misli?
Oba znacenja imaju svoju tezinu. Nesmotreno bi bilo reci da nije vrijedno odjednom mnogo Allaha spominjati. Poslanik s.a.w.s. nam nekada oporucuje zikrove koji iziskuju vremena, a posebno koncentracije ako zelimo ukusne plodove. Oporuci da se stotinu puta na dan izgovori jedna formulacija priznavanja jedinosti i svemoci Uzvisenom Allahu.
Sa druge strane, znacenje cesto ima svakako jake adute. Jedan je i hadis koji veli da Allah najvise voli djelo na kom se ustraje, makar bilo neznatno.
Najlakse mi je bilo ne vagati znacenja, pomiriti ih stavljanjem na isti tas, oba protiv nemarnosti i zaborava.
Ali, ako zikr cisti dusu, smiruje srce, onda doziranje cistoce i smiraja mora doci u pitanje. U ovom slucaju posmatramo ono cime se cisti.
Ako imamo litar vode koji nam je dovoljan da jednom operemo lice, mislim da sa stotinu litara vode nase lice nece biti nista cistije nego li od onog jednog litra, pravilno upotrijebljenog.
Upotrijebiti, uslovno receno 100 litara zikra u pola sata, a onda dozvoliti prasini grijeha da pada po dusi danima, uopste nije mudro.
Valja izgraditi osjecaj da kad god dusu grijesi zaprljaju , pohitamo zikrom je ocistiti. Nije bitno hoce li zikra biti koliko je dovoljno, ili hocemo li zikreci preko dovoljnog, nastaviti da uzivamo u vodi koja gasi vrelinu grijeha.
Allahu moj, oprosti i smiluj se! Ne dozvoli da duse nase budu tlo koje ce sakupljati prasinu nemarnosti!
Ima li zraka nade, iza oblaka razocarenja?U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
فأولئك يبدل الله سيئاتهم حسنات
"To su oni kojima Allah zla djela dobrima zamijeni"
Ovaj dio casnog ajeta je jedan zrak Allahove milosti. Ovaj jedan zrak je kadar obasjati sedam nebesa i citav dunjaluk na kojem zivimo. I jos nam potvrdjuje dubinu znacenja i visinu ljepote Kur`anskih rijeci.
Ovaj zrak narocito mora obasjati lica onih kojima su oblaci razocarenja u sebe zaklonili sunce tewbe. U stvari, ovaj dio ajeta nudi mnogo vise od tewbe. Iskrenom tewbom pobrisemo prijasnje grijehe. Zaokruzimo sebe pozitivnom nulom. Ali ovim ajetom, ko zasluzi stepen da mu Allah grijehe zamijeni, umjesto njih ubiljezi dobra djela, dobijamo zaista vise.
Bili u razocarenju ili ne, zapitat cemo se kako da to postignemo?
Priznavanjem grijeha. Time sto cemo ih uvijek imati na umu. Priznavanjem svoje slabosti. Priznavanjem sebi da svo dobro koje pregnemo da ucinimo je Allahova uputa i njegovo djelo.
Prenosi se u "Otkrovenjima srca" da je covjek zapisivao u svesci svaki grijeh koji ucini. Plakao je nad svakim grijehom, i ni jednog nebi pobrisao i ako bi pobijedio sebe i prestao da ga cini, i ako bi se pokajao, i ako je bio svjestan da je dobro u njemu Allahova pomoc.
No, Allah iz svoje milosti mu je pokazao da ovaj dio ajeta nije objavljen uzalud. Jednog dana covjek je otvorio svoju svesku da pogleda grijehe i place nad njima. Zatekao je sve listove prazne.. Na prvom listu je stajao ispisan ovaj dio ajeta."To su oni kojima Allah zla djela dobrima zamijeni."
Ovaj keramet- pocast vjerniku koji ne zaboravlja svoje grijehe je dokaz vjecne Kur`anske istine.
Omer r.a. setase ulicama svijetle Medine. Susrete mladica koji je pod odjecom sakrivao posudu sa alkoholom. Omer ga upita:"Mladicu , sta to skrivas pod odjecom?"
Mladic se nije plasio kazne za alkohol koliko se stidio da razocara plemenitog halifu. U sebi zamoli Allaha da mu pomogne, zarekavsi se da nikada vise nece okusiti alkohol. Kako je Omer zatrazio da vidi to sto mladic skriva, mladic mu poslusno pruzi posudu.
Omer u posudi zatece sirce umjesto alkohola, jer je Allah, potvrdjujuci svoje rijeci da ce zla djela zamijeniti dobrim, alkohol pretvorio u sirce da bi uslisio pokajanje mladica.
Allahu moj , pretvori nase zlo u dobro, mrznju u ljubav, nepravdu u pravdu! Okupi nas pod zracima nade u Tvoju milost sveobuhvatnu!
"Prizeljkujem vrijeme kada cu se, svega sto me brine osloboditi"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Borba za slobodu. Bljesak zuba u osmjehu pred puscanim cijevima, za slobodu. Povelje i parole, slobodnjacka retorika dunjaluka, nijesu mi satisfakcija. Ljudi zive u zabludi misleci da drugima daju slobodu, i za nju umiru.
Tesko je i pobrojati sve kitnjaste primjere ljudi za koje je historija rekla da su zivjeli/umrli da bi drugima darivali slobodu. Ali princip veli:"Ako nesto ne posjedujes, nemozes to nesto drugom dati."
Dajes drugima slobodu, stitis im prava,ali jesi li sam slobodan? Posjedujes u biti srz istinske slobode?
Srz slobode nije biti slobodan od drugih, vec od sebe. A sobom si zarobljen sve dok ti je Dunjaluk najveca briga. Ta vrhunska sloboda se postize robovanjem Allahu Jedinom!
Husejn bin Mensur je rekao:" Onaj ko hoce slobodu, neka prvo ostvari robovanje.(Allahu)."
To je, u Univerzumu jedina moguca sloboda koja se ostvaruje robovanjem. Ovakva sloboda traje sve dok traje robovanje Uzvisenom. Kad ovo robovanje prestane, padamo u stvarno ropstvo, ropstvo nepoznavanja svrhe sopstvenog postojanja.
Koliko smo obavezni ostvarivati stvarnu slobodu?
Allah je rekao:"I robuj Gospodaru svome sve dok ti smrt ne dodje." Allah nas je ovim zaduzio da do smrti zivimo u stvarnoj slobodi robovanjem Njemu. Imam Dzunejd rece:
"Rob koji je sklopio ugovor o otkupu sebe je rob, sve dok ima i jedan dirhem duga." Nasi dirhemi duga su svi sekundi dunjaluckog zivota kojeg Allahu dugujemo.
"Gospodaru nas, oslobodi nas Dunjaluka snagom robovanja Tebi"
Nema komentara:
Objavi komentar