Svi smo mi na stanici i cekamo nesto,zelje su nam razlicite ,ali svaka vodi jednom cilju!
Zakočiti i znati zategnutu ručnu je osobina vrijedna svake pažnje.Inpulsivan sam insan,svoju srdžbu često ne znam kontrolisati,ali zato ljubav znam dati kada se ona lijepo išće.
Namjerno rekoh,išće,jer voljeti i biti voljen nije isto.
Više volim ovu prvu opciju,jer znam u potpunosti šta ona znači ,jer pružam je ja ,znam šta je potrebno dati ,da bih i ja je osjetila.Meni nikad ne manjka ljubavi,jer za mene nije samo ljubav koja je prisutna između muškarca i žene,za mene je ljubav u svakom novom danu ,u ljepoti godišnjih doba ,u smjeni dana i noći,i svemu što me okružuje.Svako zašto ima svoje zato,pa i ljubav. Volim voditi duge razgovore,slušati i biti slušana.Volim kad me drugi insan gleda u oči i kad prateći mimike lica možeš pročitati ono što riječima se ne može opisati.Volim kad na usnama vidim šapat izgovaranja Njegovog imena ,volim kad u kasnim satima,dok je vani smjena kiše i grmljavine ,dignuti ruke i doviti za sve nas.Volim insane, jer oni me inspirišu,različite sudbine i iskušenja daju mi snage za svaki naredni dan,i ukazuju mi na prepreke na kojima ručnu moram da dignem.To je za mene ljubav,zato ja volim i praštam,jer se nadam ,da će me zavoljeti Onaj koji voli najviše.
Nema komentara:
Objavi komentar