utorak, 6. prosinca 2011.

„Blago li se onome ciji ibadet i dova Allahu budu iskreni, srce mu ne zavodi ono sto mu oci gledaju, zikrullah mu ne ometaju ono što mu usi slusaju, a dusa mu ne pati za onim sto je dato drugima!"

Allahu moj, zaista je ovo jutro Tvoje jutro, ovaj sjaj Tvoj sjaj ova ljepota, Tvoja ljepota, ova snaga, Tvoja snaga, ova moc Tvoja moc ova cistota, Tvoja cistota. **************************** Allahu ako je moja nafaka na nebu, spusti je, ako je u zemlji, izvadi je, ako je otežana, olakšaj je, ako je daleko, približi je Istinitošcu Svog sjaja, Tvoje blistavosti Tvoje ljepote, Tvoje snage i Tvoje moci. Podari mi ono što si dao Tvojim dobrim robovima. Amin! ****** **************************************************- **************** Allahu moj Dzennet je Tvoj pa Ga podari meni i mojim roditeljima mojoj braci i sestrama i svim ljudima ummet-a Muhammeda salaAllahu alejhi ve sellem....amiin!
Zamislite što bi bilo da koristimo Qur'an kao što koristimo mobitel?

Da ga nosimo u džepu ili u torbi? Da ga otvorimo nekoliko puta dnevno? Da se vratimo kuci da ga uzmemo ako ga zaboravimo? Da primamo poruke iz teksta ? Da se odnosimo prema njemu kao da ne možemo živjeti bez njega? Da ga dajemo djeci kao poklon? Da ga koristimo dok putujemo? Da ga koristimo u hitnim slucajevima? Da se zamislimo...hmmm..gdje je moj Qur'an? I još nešto: Za Qur'an se ne moramo brinuti da cemo biti iskljuceni, kao kod mobitela. Zamislimo se i upitajmo "sto je važnije?" I nema " izgubili ste signal ".

Nema komentara:

Objavi komentar