utorak, 6. prosinca 2011.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Sta je to svjetlost imana i slast ibadeta ?


Putevi postizanja i povecavanja Imana
POJAM IMANA (ISTINSKOG VJEROVANJA) Pojam imana u arapskom jeziku i šerijatskoj terminologiji Iman u jeziku označava potvrdu. Jusufova braća su rekla svome ocu: „Ti nama ne vjeruješ.“ (Jusuf, 17) Tj., ne potvrđuješ ono što govorimo.
Suština imana je sastavljena od govora i djelaGovora srca i jezika, djela srca i jezika, i djela tjelesnih organa.

Ovo su četiri postavke koje obuhvataju čitav Islam.
Prva: Govor srca. Tj., njegova potvrda, uvjerenje i vjerovanje.
Druga: Govor jezika. Izgovaranje dva svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, i priznavanje svega što ove riječi iziskuju.
Treća: Djelo srca. To je nijjet (odluka, nakana), iskrenost, ljubav, podređenost, predanost Allahu, Azze ve Dželle, pouzdanje u Njega te sve što iziskuje i slijedi iz ovoga.
Četvrta: Djelo jezika i tjelesnih organa. Djelo jezika se može ostvariti samo putem jezika kao što je učenje Kur’ana, ostalih zikrova, dova, istigfara itd.. Djela tjelesnih udova se mogu ostvariti samo putem njih, poput stajanja u namazu, pregibanja, sedžde, hodanje radi Allahovog zadovoljstva, kao što je koračanje ka džamijama, na hadždž, džihad na Allahovom putu, naređivanje dobra i zabrana zla, i druga djela koja su obuhvaćena hadisom o ograncima imana. Učenjak Abdur-Rahman ibn Nasir Es-Sadi, Allah mu se smilovao, kaže: „Iman je nedvojbeno potvrđivanje, potpuno priznanje svega što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili da se vjeruje u njega, podređenost vanjštinom i nutrinom. To je potvrda srca i njegovo uvjerenje koje obuhvata djela srca, djela tijela. To podrazumijeva izvršavanje čitave Vjere. Zato su imami i ispravni prethodnici (selefu salih) govorili: „Iman je govor srca i jezika, i djela srca i jezika, i djela tjelesnih udova. Iman je govor, djelo, uvjerenje. Povećava se sa pokornošću, a smanjuje sa nepokornošću. On obuhvata uvjerenja, ponašanja i djela.“

Gdje je slast ibadeta?


"Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.)

Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i : "Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim 43.)
Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, priblizavamo se inshaAllah mjesecu Ramazanu, u mjesec gdje svaki mu'min najviše osjeti i doživi ljepotu vjere islama. Želim posjetiti prvo sebe, a onda vas na osjećaj slasti koja treba da se nađe u nama nakon obavljenog ibadeta. Zar nismo ponekad osjetili da bismo željeli ostati na sedždi sve dok nas Allah ne uzme Sebi ili da obznanimo svim muslimanima da ih volimo u ime Allaha, kao rezultat čitanja Kur'ana. To je slast ibadeta o kojoj želim pisati, a ne o teoretskoj spoznaji značenja slasti u ibadetu, dok je srce prazno od praktičnog postojanja istih tih osjećaja.


Kako definisati ibadet

Rekao je Šejhul-Islam Ibnu Tejmije, rahmetullahi 'alejhi: "To je potpuna ljubav sa potpunom pokornošću." i "... onaj kojeg voliš i nisi mu pokoran- ne obožavaš ga, i kojem se pokoravaš bez ljubavi isto tako ga ne obožavaš, sve dok ga ne budeš volio i pokoravao mu se." (Knjiga Ubudije) Obim ibadeta se širi sve dok ne obuhvati svako djelo kojeg Allah, subhanehu ve te'ala, voli i sa kojim je zadovoljan; kako govora tako i ostalih djela koja se vežu za spoljašnost ili unutrašnjost svakog mu'mina. Po šerijatskoj definiciji ibadet ne obuhvata samo "vjerske obaveze" već obuhvata i svako drugo dobro.


Slast ibadeta kroz dunjalučke stvari

Prethodno iznesena teza je jasna i očita u "vjerskim obavezama" kao što je ezan, namaz i slično, jer svaki musliman osjeti određenu slast u njihovom obavljanju. Također ćemo postići slast i u dunjalučkim stvarima sa kojima se želi dunjaluk ukoliko ih činimo iskreno radi Allaha, iako te iste dunjalučke stvari po svojoj prirodi pričinjavaju tjelesno, psihičko i materijalno zadovoljstvo. Allahov vjerovjesnik Sulejman, neka je na njega Allahov mir i spas, je rekao da će imati snošaj sa velikim brojem svojih žena kako bi rodile konjanike koji će se boriti na Allahovom putu. (Buhari, 2819; Muslim, 1655-20.) I plemeniti ashab Enes b. Malik, radijallahu 'anhu, je volio jesti bundavu zato što ju je jeo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari 5433.) Uviđamo iz prethodnih primjera da se Sulejman, 'alejhisselam, naslađivao sa nijjetom da žene rode konjanike koji će se boriti na Allahovom putu. Također i Enes je u jelu težio da slijedi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iako je samo činjenje tih stvari pričinjavalo tjelesno zadovoljstvo.


„Okus" ibadeta

Nema sumnje da ibadetu pripada i "okus", jer kako da bude slast ako nema okusa. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Okusit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom." (Muslim, 34-56.), i : "Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru" (Buhari, 16; Muslim, 43.)


Kako pronaći slast u činenju ibadeta

Osobina dobrih mu'mina je zadovoljstvo. Uzvišeni kaže:"Allah je zadovoljan sa njima i oni su Njime ..." (Prijevod značenja At-Tevba, 100.) Zadovoljini su sa Njegovim naredbama, odredbom, šerijatom, propisima, stvaranjem, mudrošću i sa svim ostalim. Sa ovim zadovoljstvom se ne završava, već mu'mini nastoje i da Allah bude sa njima zadovoljan, što je svakako važnije i prioretnije. Allahovo zadoljostvo se postiže sa oslanjanjem na Njega, subhanehu ve te'ala, pokoravanjem Njegovim naredbama, spoznajom svoje slabosti i Njegove svemogućnosti. Ovo zadovoljstvo proizilazi iz ljubavi prema Njemu, subhanehu ve te'ala, jer onaj ko zavoli Allaha zadovoljan je sa Njim i sa svim onim što dolazi od Njega. Njegova ljubav prema Allahu se uveličava i jača sa prolaskom vremena. Onaj ko zavoli Allaha, naslađuje se pokornošću Onome koga voli. Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Ukoliko se zasadi drvo ljubavi u srcu i zalije se vodom ihlasa (iskrenošću), i slijedi se Onaj ko se voli, zasigurno će uroditi različitim plodovima i davat će ih sa dopustom Gospodara sve vrijeme. Njegovi korjeni su čvrsto u zemlji, a grane dosežu do Sidretul-Munteha." (Medaridžu Salikin)


Zadovoljstvo Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao poslanikom

Nakon ljubavi prema Allahu obaveza nam je da volimo i Njegova poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je dostavio Allahovu poslanicu ljudima koja predstavlja stazu koja vodi do Njega, subhanehu ve te'ala: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti." (Prijevod značenja 'Ali Imran, 31.)A zadovoljstvo sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, biva sa ljubavlju i pokornošću prema njemu, sa slijeđenjem i sa traženjem suda u njegovom Sunnetu. Rekao je El-Hasan b. Adem: "Nemoj se zavaravati govorom onoga koji govori: 'Osoba je sa onim koga voli', jer onaj koji zavoli određenu skupinu slijedit će njihove tragove i njihovu praksu, te će se pridržavati njihovih običaja. Osvanjivat će i omrknjivati, a pridržavat će se njihovog pravca, želeći biti od njih." Onaj ko zavoli Poslanika, naslađivat će se prilikom njegova pomena i njegova slijeđenja.
Ponavljat će ujutro i navečer: "Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom." (Ebu Davud sened hadisa je jak kako je to spomenuo Ibnu Hadžer u Fethul-Bariju kod hadisa broj: 6325.)



Jačanje imana sa vjerovanjem u Sudnji Dan

Onaj ko želi da osjeti slast ibadeta neka se ponaša kao da živi na Ahiretu sa njegovim blagodatima i patnjama. Pokornost je kod njega blagodat, a nepokornost kazna, poniženje i patnja. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je namaz smatrao kao blagodat. Obraćao bi se Bilalu, radijallahu 'anhu: "O Bilale! Odmori nas namazom." (Ahmed, Ebu Davud, hadis sahih; Sahihu Džamia 7892, Albani) „Mu'min je na dunjaluku kao u zatvoru, a kjafir je kao u Džennetu." (Muslim, 2956.) Vjerovanje u Sudnji Dan čini osobu aktivnom. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Onome kome Ahiret bude briga, Allah će učiniti njegovo bogastvo u njegovom srcu, skupit će mu njegove stvari i doći će mu dunjaluk ponižen. A onaj čija briga bude dunjaluk, Allah će učiniti njegovo siromaštvo u njegovim očima, razbiće mu njegove stvari i doći će mu od dunjaluka koliko mu je određeno." (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu Džamiu, 6510, Albani)


Udaljavanje od stvari koje čine srce tvrdim

Onaj ko želi da stekne slast u ibadetima mora se boriti u ostavljanju onoga od grijeha za čim duša žudi"A onome koji se bojao stojanja pred Gospodarom svojim i dušu od prohtjeva uzdržavao." (Prijevod značenja An-Naziat, 40.) Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah: "Duša teži onome što joj čini štetu zbog njezinog nepoznavanja te štete ili zbog njene iskvarnosti ili zbog obje stvari." (Igasetu Lehfan) A onaj ko se pokori duši u njenim prohtjevima zasigurno će mu otvrdnuti srce.


Borba protiv duše

Ukoliko se duša ne prisili na pokornost, onda ona postaje nepokorna svome vlasniku. Zato se bori protiv nje, pokori i prisili je na ono što je za njenu dobrobit i ne ostavljaj je njenim prohtjevima. Rekao je Uzvišeni Allah: "... i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti!" (Prijevod značenja Hud, 78.) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Hoćete li da vam ukažem na ono sa čime Allah briše grijehe i uzdiže stepene?", rekli su: „Svakako! O Allahov Poslaniče!", reče: „Upotpunjavanje abdesta u poteškim situacijama, mnoštvo koraka prema mesdžidima i iščekivanje namaza poslije namaza, a to vam je 'pripravnost'!" (Muslim, 251.) Rekli su pojedini ispravni prethodnici: „Nisam prestao "voditi" svoju dušu prema Allahu dok je god plakala, sve dok je nisam "vodio" a ona radosna."


Upućivanje dove

Obavezni smo doviti Allahu, subhanehu ve te'ala, da učini u našim ibadetima slast, čiji ćemo okus nalaziti u našim dušama. Mu'min je bez sumnje slabašan osim onda kad ga Allah ojača. Zato obavezno i redovno upućuj dovu jer mi nismo neovisni.
Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN
***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60)nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija." 

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud. 

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)
***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8) 

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10) 

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85) 

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet) 

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)
“Šta mi mogu moji dušmani? Moj Džennet je u mojim prsima. Ako me zatvore, zatvor je moja osama. Ako me protjeraju, protjerivanje je moje proputovanje – turizam. Ako me ubiju, moje ubistvo je šehadet.” (Ibn Tejmijja)



Spoznaja suštine ibadeta

Spoznaja suštine ibadeta je osnova u postizanju osjećaja "slasti". Bez nje se trud u ibadetu može pretvoriti u rija' (pretvaranje, tj. činjene ibadeta da bi ga ljudi vidjeli) ili novotarstvo, ili pak u običaj koji se ponavlja bez osjećaja "slasti". A način sticanja pomenute spoznaje je življenje sa knjigama rekaika (stvari koje pobuđuju pozitivne i prijatne osjećaje), životopisima poslanika, ashaba i dobrih ljudi, te spoznajom plemenitih ciljeva islamskog šerijata. Rečeno je jednom od dobrih prethodnika: „Da li razmišljaš o nečemu dok si u namazu?", odgovorio je: „A da li ima nešto važnije od namaza pa da razmišljam o njemu?" Tvoja briga o nečemu će biti srazmjerna onome koliko te to isto zanima. Onaj koga zanima obavljanje ibadeta onako kako to zahtjeva Allah, osjetit će slast, jer će pripremiti atmosferu koja će ga pomoći u tome, pa kada započne sa ibadetom nastoji da ga upotpuni jer ne posjeduje na dunjaluku nešto vrijednije od njega. Zato učini ibadet svojom preokupacijom i brigom.


Psihološki i duševni smiraj

Ibadeti kao vjerske obaveze odmaraju tijelo od dunjalučkog umora. S tim da pomenuti smiraj neće biti potpun dok je pamet zauzeta sa mnoštvom drugih misli. I ukoliko neko od nas želi da obavi ibadet, mora se udaljiti od dunjalučkih obaveza prije nego što počne sa ibadetom. S tim da je malo onih koji uspijevaju u tome, jer je ljudska priroda da vodi brigu o dunjalučkim zauzećima koja utječu na njegovu korist od ibadeta i koncentraciju u njemu. A od načina ostvarivanja željene slasti je da osoba učini vremenski raspon između dunjalučkih obaveza i ibadeta kako bi što bolje pripremio dušu za bogobojaznost u tome ibadetu. I moramo vjerovati da je ibadet radi kojeg ostavimo sve dunjalučke obaveze i poslove ključ istinske radosti: "Ti zaista nećeš ostaviti nešto radi Allaha, a da ti ga On neće zamjeniti sa boljim od njega." (Bilježi Ahmed)
Strah od Allaha, subhanehu ve te'ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te'ala i da nam poveća „slasti" naših ibadeta!

"Dovite svome Gospodaru ponizno i u sebi, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom, milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine." (Prijevod značenja El-A'raf, 55-56.)

Nema komentara:

Objavi komentar