Zivot bez namaza je kao zemlja bez vode...mozel ikada biti plodna???

'' Kad sretneš čovjeka na ulici, u autobusu, bilo gdje, zagledaj mu se u lice i podari ga osmjehom, klimni mu glavom, daj mu do znanja da si ga primjetio, da si mu se obradovao. Tome ranije ni sam nisam pažnju pridavao, a sad i satima znam uz rijeku, ili pored jezera, hodati da bih čovjeka sreo, makar ništa i ne progovorili, pa makar i ne uzvratio na moja klimanja glavom, mahanje rukom... Kako je divno sresti čovjeka.''

Prenosi se da se jedan ashab jako razbolio. Nakon određenog vremena Poslanik a.s. upita za njega, pa mu bi rečeno da je preselio na ahiret. “Da li je išta rekao prije smrti?”, upitao je Poslanik, a.s.
“Kada je osjetio da će umrijeti govorio je: ‘Kamo sreće da je bilo više puta... Kamo sreće da je bio novi… Kamo sreće da je bila čitava.’ Nismo razumjeli o čemu govori”, rekli su ashabi.
“Vaš prijatelj je jednog dana žurio na džumu namaz pa na putu naiđe na slijepca koji nije imao vodiča. Uzeo ga je za ruku i poveo u džamiju. Kada je osjetio smrt, vidio je nagradu za to djelo pa je rekao: ‘Kamo sreće da je bilo više puta.’
Jednoga jutra išao je na sabah namaz i sreo promrzlog čovjeka. Imao je dva ogrtača na sebi, novi i stari. Skinuo je stari ogrtač i njime ogrnuo promrzlog čovjeka. Kada mu je smrt nastupila vidio je nagradu za to djelo i zato je rekao: ‘Kamo sreće da je bio novi (da mu je dao novi ogrtač).’
Jednoga dana došao je kući i upitao suprugu ima li išta za jesti? Donijela mu je pšeničnu lepinju. U tom trenutku netko je pokucao na vrata govoreći: ‘Gladan sam.’ Odlomio je pola lepine i dao siromahu. Na samrtnom času vidio je nagradu za to djelo i rekao: ‘Kamo sreće da je bila čitava.’”

Hikaja o praštanju

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku:
“Danas me je moj prijatelj udario!”

Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen:
“Danas me je moj prijatelj spasio!”

Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita:
“Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?”

Prijatelj mu odgovori:
“Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”

„Ko suzbije bijes a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom.“

Sezdesest godina braka nijedno od njih nije krilo nista od svog bracnog partnera, bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo, medju njima nije bilo tajni.
Ali supruga (sada vec starica) je cuvala sanduk na ormaru i upozoravajuci vise puta muza da ga ne otvara i ne pita sta je u njemu. Muz je postovao njenu zelju pa tako nije ni pokusavao saznati sta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je zena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojeni.

Tuzan i nesretan muz poceo je razmisljati kako ce ostati udovac i pocevsi razgledati stvari svoje zene koje je naumio sacuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk, uzeo ga je i odnio do kreveta na kojem je lezala njegova bolesna zena, koja se ugledavsi sanduk osmjehnula, rekla je uplakanih ociju, gledajuci svog voljenog muza, kojeg ce uskoro napustiti:" Sad ga mozes otvoriti"!
Otvorio je muz sanduk i nasao u njemu dvije lutke od platna, igle za sivenje i 25000 dolara, upitao je:"Zasto si cuvala ove stvari u sanduku"?

Odgovorila mu je sapcuci:"Kad sam se udala rekla mi je nena da je tajna dobrog i uspjesnog braka ostavljanje svadje i prepirke... i nasavjetovala me je da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sasijem lutku."

Ovdje je skoro zaplakao pomislivsi:" Samo dvije lutke??? Znaci za sezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!"
I iako je bio tuzan zato sto mu je zena lezala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim jer je nije naljutio osim dva puta....

"Dobro", rekao je, "saznali smo tajnu lutki," a sta je sa 25 hiljada dolara?" 

Odgovorila mu je, sakrivajuci svoje suze da ga nebi jos vise rastuzila:" Ovo je suma koju sam skupila prodavajuci lutke"!!!

Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko suzbije bijes a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom.“

Da me zanima,sve što o meni kažu ja bih odavno bila mimoza...osjetljiva i na najmanji dašak vjetra. Ali Dunjalučki vjetrovi su suviše jaki i suviše hladni da bi čovjek gubio snagu na nevažne stvari... Sačuvaj svoje suze za govor sa Tvojim Gospodarom...za one koji vrijede i koji su dio tebe! Sačuvaj svoj osmijeh za onoga koji će ga razumijeti! Sačuvaj svoje savjete za one koji će ih umjeti cjeniti! I....ne brini se kakva si u očima drugih već kakva su tvoja djela kod Allaha i kako se ti osjećaš...

‎" Čuvajte svoje srce od zaborava, saćuvajte svoj nefs od želja 
čuvajte svoj razum od neznanja 
i bićete primljeni u društvo probuđenih. 
Dužnost svih nas je da tražimo znanje 
- znanje o onome što mi JESMO." 

Godina je poput stabla voćke, mjeseci su poput stupaca stabla, dani su poput grana, sati poput listova, a uzdasi čovjeka, u tom vremenu,su poput plodova. Čiji uzdasi budu u pokornosti Allahu, plodovi njegovog stabla slatki su i ukusni,a čiji uzdasi budu u griješenju, plodovi njegovog stabla gorki su. A nešto kasnije, u sezoni ubiranja plodova, na dan susreta s Gospodarom Pravednim raspoznat će kvalitet plodova: da li su slatki ili gorki?! Ihlas, iskrena predanost Allahu, i tewhid, priznavanje Allahove jednoće, jesu jedno stablo u srcu roba, stupci tog stabla njegova su djela, a plodovi pak lijep i ugodan život na dunjaluku i vječna blagodat na ahiretu. Kao što su džennetski plodovi trajni i dokučivi, takvi su i plodovi ihlasa i tewhida na dunjaluku. Širk, pripisivanje Allahu sudruga, laž i pretvaranje također predstavljaju jedno stablo u srcu čovjeka. Njegovi plodovi na dunjaluku su: strah, briga, tuga, tjeskoba u grudima, zatamnjenost srca, a njegovi ahiretski plodovi jesu: zekkum i neprekidna patnja. Allah Uzvišeni oba ova stabla spomenuo je u suri Ibrahim. On je rekao:"Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer-lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka."(Ibrahim,24-26) "Riznica znanja"-Ibn Kajjim El-Džewzijje"

Sadasnjost je poklon*

Život je put kojim treba trčati sa prijateljem koji će nam šutnjom,
daljinom i sjećanjem dokazati da
vrijedimo onoliko koliko znamo VOLJETI..
Čovjek sretne puno ljudi u svom životu. Ali samo pravi prijatelji ostave
tragove u njegovom srcu. Ljutnja je tanko povezana sa opasnošću.
Ako te je neko jednom iznevjerio, njegova je krivica. Ako te neko vise puta
iznevjeri, tvoja je krivica.
Bistri ljudi razgovaraju o idejama - prosjecni ljudi o onome sto se
svakodnevno desava. Neobrazovani ljudi o drugim osobama.
Ko izgubi novac, izgubi puno. Ko izgubi prijatelja, izgubi puno vise. Onaj
ko izgubi vjeru i nadu, izgubi sve.
Uci se na greskama drugih ljudi. Jer, ti ne zivis dosta dugo da bi ih sve
stigao napraviti. Ako dovedes jos jednog, troje nas je. Mi smo jedna grupa.
Mi stvaramo jedan prijateljski krug. Ne postoje ni pocetak niti kraj. Jucer
je proslost. Sutrasnjica je tajna. Sadasnjost je poklon*